
U kom trenutku se sve zaglavilo? Jedno od najbitnijih pitanja psihoterapije. Kada se otudjio neki deo nas? Kada se napravila psiho-klon verzija nas samih? Psihoterapeut cesto mora da ima detekivske sposobnosti. Juri virtuelno kroz prostor, a kontraintuitivnu, grabi mnogo jasnije kroz vreme. Nekada se zacetak kompleksa krije u generacijama pre. Nadju se ili se naslucuju. Cesto se nalaze pomocu svega sto je verbalizovano u nekoj familiji – oduzme se sve to od onoga sto bi bilo logicno da se zna i nadju se rupe. Onda se zaroni u podvodne pecine sa belom svetiljkom Svesnog i sarenom, zagusenom Nesvesnog – to je ona sto osvetljava snove, aktivne imaginacije i instinktivne reakcije. Desi se i da su toliko duboko da im se daje samo maglovito ime, pomen i zavrsetak. Ima i svezih trauma koje se jasno daju odrediti, ali cija je interakcija sa onim unutrasnjim i intimnim nejasna. Zna se kada se nesto desilo i sve se povezuje sa tim, ali se komunikacija izmedju tog neceg i dubokih bolova, nejasnoca i nemira od pre desio kasnije. ondapopravljamo traumu umesto da se bavimo tom vezom. Psihoterapeut mora da ima u vidu Chronos, da uvek zna gde je Aion i da vidi ispred sebe Kairos. A da bi to mogao/mogla da uradi, psihoterapeut mora da se zapita koje su njegove intimne veze sa Vremenom?