U našem makrouniverzumu, mi se ponašamo po načelima njutnovske klasične fizike. Kvantna fizika je za mikrouniverzum, onaj sićušni koji se ne da posmatrati golim okom. U kvantnom govorimo o verovatnoći, govorimo o talasima, o oblacima mogućnosti, govorimo do velikoj praznini i tek ponekom postojanju. I način kretanja tog postojanja određuje sve. Toliko daleko od nas, a toliko značajno za sve što smoi mi. Ali, jesmo li i mi nekoj drugoj perspektivi, pogledu iz neke mnogo veće dimenzije isto toliko sićušni da smo kvatni i da je naše postojanje tek deo praznine u kojoj smo. Da li smo klaster u praznini svemira?