Horror vacui

„Horror vacui“ je latinski izraz koji se odnosi na strah od praznine ili nedostatka, a često se koristi u kontekstu umetnosti i dizajna kako bi opisao sklonost da se svaki deo površine popuni uzorcima ili detaljima, često na štetu prostora i ravnoteže. Ovaj izraz takođe može biti metafora za unutarnji konzumerizam ili stalnu potrebu da se ispunjava život materijalnim stvarima ili iskustvima kako bi se izbegla praznina ili nedostatak.

Jungova teorija individuacije, procesa ličnog razvoja koji teži ostvarivanju celovitosti i integrisanju različitih aspekata ličnosti, može se sasvim fluidno povezati sa „horror vacui“.

Jung je istraživao dublje slojeve nesvesnog uma i verovao da su simboli i arhetipovi ključni za razumevanje tog dela psihologije. „Horror vacui“ može biti analogan strahu od unutarnje praznine ili nedostatka, što se može prevesti i na unutarnju prazninu ili konflikt u nesvesnom umu. Ovaj strah od praznine može se manifestovati kroz dublje psihološke obrasce i simbole koji ukazuju na nedostatak celovitosti.

Proces individuacije u jungijanskoj psihologiji teži integraciji suprotstavljenih aspekata ličnosti, kako svetlih tako i tamnih. Ovo se može povezati sa strahom od praznine ili „horror vacui“ kroz integraciju tih unutarnjih konflikata. Umesto da se izbegava praznina ili konflikt, jungijanski pristup podstiče pojedinca da istraži dublje aspekte svoje ličnosti, uključujući i one koji su možda bili potisnuti ili ignorisani.

Jung je naglašavao važnost arhetipskih simbola, koji predstavljaju univerzalne ideje i motive. Strah od praznine ili „horror vacui“ može se izraziti kroz arhetipske simbole kao što su „Senka“ (skriveni i negirani aspekti ličnosti) ili „Anima/Animus“ (unutrašnji muški ili ženski princip, yin i yang, dati i primiti). Rad na integraciji ovih simbola može pomoći pojedincu da prevaziđe strah i pronađe dublje značenje u svom životu.

Jung je podržavao duboko introspektivno istraživanje i aktivno suočavanje sa nesvesnim sadržajem kako bi se postigla lična transformacija. Umesto da se izbegava unutarnji strah ili praznina, jungijanski pristup podstiče pojedinca da se upusti u dublji proces samoistraživanja kako bi se razumeli unutarnji konflikti i pronašao dublji smisao.

Njega uvek ima, ukoliko smo celoviti sa svim svojim delovima i svesni naše povezanosti sa prirodom (svetom) oko nas…

Ostavite komentar