U interpersonalnim odnosima, empatija je ključna veština koja omogućava razumevanje i saosećanje sa drugim ljudima. To je sposobnost da se postavimo u tuđe cipele, i da razumemo pogled na situacije iz tuđeg mozga, razumemo njihova osećanja i perspektive, i iskažemo razumevanje prema njihovim potrebama. Međutim, kao i sa svim stvarima, i empatija treba biti uravnotežena i dozirana pravilno.
Prava mera empatije podrazumeva da budemo saosećajni i empatični prema drugima, ali istovremeno ne gubimo svoj identitet i granice. Evo nekoliko ključnih aspekata prave mere empatije:
Razumevanje granica: Važno je prepoznati granice između sebe i drugih ljudi. Treba biti pažljiv kako ne bismo preterano apsorbovali tuđe emocije i preuzeli ih kao svoje. Biti empatičan ne znači biti „emocionalni sunđer“ i dopustiti da tuđe emocije preplave naš sopstveni emocionalni prostor.
Autentično saosećanje: Empatija ne znači samo saosećati sa nekim, već i prepoznati njihove emocije i izraziti istinsku brigu za njih. Biti prisutan za drugu osobu i pokazati da stvarno slušamo i razumemo njihove osećaje može biti od velike važnosti u izgradnji poverenja i podrške u međuljudskim odnosima.
Samosvest: Razvijanje samosvesti je ključno za pravilno doziranje empatije. Treba biti svestan sopstvenih emocija, kako bismo mogli prepoznati kada postajemo previše emotivno angažovani i moguće negativno utičemo na sebe i druge.
Sada, što se tiče „emocionalne zaraze“ (emotional contagion), to je fenomen u kojem se emocije prenose sa jedne osobe na drugu putem neverbalnih i verbalnih signala. Kada smo u bliskom kontaktu sa drugima, nesvesno možemo preuzeti i „zaraziti“ njihove emocije, što može uticati na naše raspoloženje i osećanja. Na primer, ako je neko oko nas anksiozan ili tužan, mi možemo nesvesno početi osećati iste emocije.
Kako bismo se zaštitili od negativnih efekata emocionalne zaraze, možemo primeniti sledeće strategije:
Samosvest: Ponovo, samosvest je ključna. Biti svestan da smo izloženi emocionalnoj zarazi može pomoći da razumemo svoje reakcije i postupke.
Razdvajanje emocija: Naučiti razlikovati svoje emocije od tuđih emocija može biti korisno. Ako primetimo da preuzimamo tuđe emocije, možemo koristiti tehnike opuštanja ili meditacije kako bismo se vratili u svoj centar.
Postavljanje granica: Postavljanje emocionalnih granica može pomoći da ne dozvolimo da tuđe emocije previše utiču na nas. Možemo se udaljiti od izvora emocionalne zaraze ako prepoznamo da nam škodi.
Važno je da pravilno doziramo empatiju kako bismo očuvali naše mentalno i emocionalno zdravlje, kao i da razvijemo svest o fenomenu emocionalne zaraze kako bismo se zaštitili od negativnih efekata koji mogu proisteći iz bliskih međuljudskih odnosa.