Ovaj koncept ima osnove u mnogim umetničkim i naučnim praksama i može se dublje razumeti kroz različite perspektive:
Interakcija s drugim ljudima i okolinom može biti inspirativna i podsticajna za kreativni proces. Deljenje ideja, razgovor, izazivanje, ali i slušanje drugih može doneti nove perspektive i podstaći stvaranje novih koncepta ili rešenja.
Kada više kreativnih uma radi zajedno, može se stvoriti sinergija koja ideja i energija diže na viši nivo. Ovaj sinergijski efekat može dovesti do stvaranja nečega što pojedinačno ne bi bilo moguće. Razmena energije i ideja u grupi može stvoriti „zajedničko energetsko polje“ koje hrani kreativni proces.
Priroda ima duboku vezu s kreativnošću i često je izvor inspiracije za umetnike i naučnike. Posmatranje prirode može probuditi maštu, a prirodni obrasci i fenomeni mogu poslužiti kao modeli za nove ideje i inovacije.
Odnos prema sopstvenoj unutrašnjosti, introspekcija i razumevanje sopstvenih emocija i misli takođe mogu biti kreativni podsticaj. Umesto da gledamo spolja, ponekad je potrebno okrenuti se unutra kako bismo otkrili nove dimenzije stvaralaštva.
Kroz povezanost i odnos s okolinom, drugim ljudima, prirodom i sopstvenom unutrašnjošću, stvaraju se osnovni uslovi za kreativnost. Međutim, važno je napomenuti da kreativnost takođe može nastati iz samoće, introspekcije i dubokih ličnih iskustava (dakle, takodje iz odnosa, ali iz odnosa svoh Ego.kompleksa sa svojim ostalim kompleksima uz „malu“ pomoc Sopstva i osovine Ego-Sopstvo).