„Majčinska fuzija“ predstavlja situaciju u kojoj majka i dete imaju veoma blizak, gotovo preterano vezan odnos, gde dete postaje centar majčinog sveta, a majka očekuje da dete ispunjava sve njene emotivne potrebe i pruža joj jedinu ljubav i podršku u životu. Ova veza može biti toliko snažna da dete teško stvara sopstveni identitet i zdrave granice, jer je preplavljeno majčinim potrebama.
Ovakav oblik ljubavi može biti veoma problematičan i nesrećan, kako za majku, tako i za dete. Majka može postati emocionalno zavisna od deteta, što joj otežava da uspostavi zdrave odnose sa drugima i vodi sopstveni nezavisan život. S druge strane, dete može osećati teret odgovornosti za majčinu sreću i biti frustrirano jer ne može zadovoljiti sve majčine potrebe, što može dovesti do osećaja bespomocnosti i nesposobnosti.
Ova vrsta ljubavi bazirane na transakciji, gde majka koristi dete da bi zadovoljila svoje emotivne potrebe, može biti izuzetno nesrećna i nezdrava, jer ne postoji prava ravnoteža i uzajamnost. Umesto da odnos bude zasnovan na ljubavi, razumevanju i podršci, postaje jednosmerna veza u kojoj se dete oseća iskorišćeno i zapostavljeno.
Važno je da majka i dete postepeno razvijaju zdrave granice i nezavisnost kako bi mogli da ostvare ispunjujuće i funkcionalne odnose sa drugima, van ove emocionalne zavisnosti. Takođe, terapija ili podrška stručnjaka može biti korisna kako bi se prepoznali i rešili problemi u ovakvom odnosu.
U idealnom slučaju, majčinska ljubav treba da bude puna ljubavi, pažnje i podrške, ali isto tako da dozvoli detetu da raste i razvija se kao samostalna osoba sa sopstvenim identitetom. Harmoničan odnos majke i deteta treba biti osnova za dalje formiranje zdravih i ispunjavajućih odnosa tokom celog života.
Stoga se nalazimo cesto u paradoksu: napolju je uvek hladno kad majcinska fuzija i dalje greje. Kontrast napolju i unutra je preveliki. Zagrejati svu okolinu je nemoguce. Jedini recept je da se dopbro obuce „svojom ljubavlju“ kad se izlazi u hladni svet. Mozda i nije toliko hladan.